EUVIMEDPoznaj EUVIMED
Open access · CC BY 4.0

Dugoročni ishodi juvenilnog idiopatskog artritisa

Alenka Gagro

Paediatria Croatica · 2026-11-14 · 70 (suppl 6) · 37-38

DOI: 10.13112/pc.1464 ↗

At a glance

Journal article in Paediatria Croatica, published online on 2026-11-14. Written by Alenka Gagro. The full text is freely available (open access, CC BY 4.0).

AbstraktDane bibliograficzneCiteRelated studies

Abstract (original language)

Juvenilni idiopatski artritis (JIA) najčešća je reumatska bolest koja obuhvaća heterogenu skupinu kroničnih artritisa koji započinju prije 16. godine života, traju najmanje šest tjedana i čija je etiologija još uvijek nepotpuno razjašnjena (1). JIA najčešće započinje u predškolskoj dobi, s različitom incidencijom među skupinama, a dvostruko je češći u djevojčica (2). Međunarodna liga reumatoloških udruženja (ILAR, engl. International League of Associations for Rheumatology) 1997. godine preporučila je klasifikaciju JIA-e prema obilježjima prisutnima tijekom prvih šest mjeseci bolesti u sedam skupina: sistemski JIA (sJIA, Stillova bolest), oligoartikularni JIA (oJIA), poliartikularni JIA s pozitivnim reumatoidnim faktorom (pJIA RF+), poliartikularni JIA s negativnim reumatoidnim faktorom (pJIA RF−), psorijatični artritis (jPsA), entezitisu pridruženi artritis (ERA, engl. enthesitis-related arthritis) i nediferencinirani artritis. Nove spoznaje o etiopatogenezi JIA-e pridonijele su razumijevanju početne prezentacije bolesti i njezina kliničkog tijeka, potaknule raspravu o novoj klasifikaciji te dovele do razvoja novih terapija (bioloških lijekova i inhibitora JAK-a) (2). Težina i klinički tijek JIA-e nepredvidivi su, uz različite stope remisije i razdoblja niske aktivnosti bolesti nakon kojih može nastupiti pogoršanje, tijekom liječenja ili nakon njegova prekida, kao i promjena vrste JIA-e tijekom života. Sve je više dokaza da rano liječenje usmjereno na postizanje terapijskog cilja (engl. treat to target) mijenja prognozu JIA-e. Međutim, više od 50 % bolesnika ima recidiv unutar 12 mjeseci od prekida biološke terapije, a aktivna bolest zabilježena je u 37–63 % odraslih bolesnika s JIA-om (3, 5, 6). Brojne su varijable istraživane radi predviđanja ishoda JIA-e, uključujući obilježja bolesnika i bolesti te rezultate slikovnih i laboratorijskih pretraga. Lošija prognoza JIA-e povezuje se sa simetričnim artritisom te artritisom određenih zglobova (gležnjeva, zapešća, prstiju i vratne kralježnice). Budući da je zahvaćenost zglobova povezana s aktivnošću bolesti, kao i sa skupinom JIA-e, teško je odrediti prognostičku vrijednost tih varijabli. Tako se, primjerice, smatra da djeca s oJIA-om imaju bolje ishode od djece s pJIA-om i ERA-om, no oko 50 % te djece nije u remisiji pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Prediktor oštećenja također je prisutnost protutijela poput anti-CCP-a i RF-a (4). Utvrđivanje prediktora odgovora na specifične terapije također se pokazalo izazovnim. Proteinski biomarkeri koji omogućuju prepoznavanje bolesnika sa subkliničkom upalom mogli bi spriječiti prerano smanjivanje doze i ukidanje lijeka te omogućiti pravilno odlučivanje radi postizanja remisije bez lijekova. Najčešće proučavan biomarker jest serumski kalprotektin, za koji je pokazano da su povišene koncentracije prije prekida liječenja metotreksatom povezane s recidivom JIA-e. Genetski biomarkeri, osobito određeni polimorfizmi pojedinačnih nukleotida, povezani su s odgovorom na liječenje metotreksatom. Povišene koncentracije drugih biomarkera, poput interleukina 18 u sJIA-i i čimbenika rasta vaskularnog endotela, također su povezane s većom vjerojatnošću recidiva nakon ukidanja lijekova (2). Na ishode JIA-e utječu i komorbiditeti, definirani kao zasebni poremećaji dijagnosticirani prije ili tijekom JIA-e. Mogu biti povezani sa samom bolešću (npr. uveitis, najčešće u oJIA-i s pozitivnim antinuklearnim protutijelima; Crohnova bolest u bolesnika s ERA-om koji su HLA-B27 pozitivni; sindrom aktivacije makrofaga u sJIA-i) ili s liječenjem (infekcije). Dosadašnje dugoročne studije djece s JIA-om pokazale su povećan rizik od razvoja limfoproliferativnih bolesti, što se povezuje s kroničnom upalom i produljenom izloženošću imunosupresivnim terapijama. Važno je istaknuti da, unatoč povećanoj uporabi bioloških lijekova, nema dokaza o povećanom riziku od malignih bolesti u bolesnika s JIA-om do 18. godine života, no nužno je njihovo praćenje i tijekom odrasle dobi kako bi se ti podatci potvrdili (4). Iako svjedočimo napretku u liječenju bolesnika s JIA-om, i dalje postoje brojni izazovi povezani s poboljšanjem dugoročnih ishoda. Među njima su bolja klasifikacija JIA-e, prijelaz u skrb za odrasle, kvaliteta života, psihosocijalna potpora, otkrivanje osjetljivijih i specifičnijih biomarkera progresije bolesti i odgovora na liječenje te dugoročne longitudinalne studije kohorti bolesnika s JIA-om čija je bolest započela u eri biološke terapije.

Cite

APA

Gagro, A. (2026). Dugoročni ishodi juvenilnog idiopatskog artritisa. Paediatria Croatica, 70(suppl 6), 37-38. https://doi.org/10.13112/pc.1464

Vancouver

Gagro A. Dugoročni ishodi juvenilnog idiopatskog artritisa. Paediatria Croatica. 2026;70(suppl 6):37-38. doi:10.13112/pc.1464

BibTeX
@article{Gagro2026,
  author = {Gagro, Alenka},
  title = {Dugoročni ishodi juvenilnog idiopatskog artritisa},
  journal = {Paediatria Croatica},
  year = {2026},
  volume = {70},
  number = {suppl 6},
  pages = {37--38},
  doi = {10.13112/pc.1464}
}
Start for free →