Kada vaskulitis ostavi trag – prikaz razvoja koronarnih aneurizmi u Kawasakijevoj bolesti
Paediatria Croatica · 14.11.2026 · 70 (suppl 6) · 43-44
DOI: 10.13112/pc.1437 ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Paediatria Croatica, online erschienen am 14.11.2026. Verfasst von Stjepan Herceg und 4 weiteren Autor:innen. Der Volltext ist frei zugänglich (Open Access, CC BY 4.0).
Abstract (Originalsprache)
Kawasakijeva bolest (KB), ranije poznata kao mukokutani limfonodalni sindrom, akutni je sistemski vaskulitis koji primarno zahvaća male i srednje krvne žile. Predstavlja drugi najčešći vaskulitis u dječjoj dobi, nakon IgA vaskulitisa. Klinički kriteriji za dijagnozu Kawasakijeve bolesti uključuju perzistentnu vrućicu u trajanju od najmanje pet dana, uz prisutnost karakterističnih mukokutanih manifestacija, obostrani neeksudativni konjunktivitis, hiperemične usne i tzv. jezik poput jagode, eritem dlanova i/ili tabana te cervikalnu limfadenopatiju. Za postavljanje dijagnoze potrebno je zadovoljiti kriterij vrućice u trajanju od najmanje 4 dana uz četiri od pet navedenih kriterija. Iako ne postoji jedinstveni laboratorijski parametar za postavljanje dijagnoze, karakteristični laboratorijski parametri uključuju povišene upalne parametre, ubrzanu sedimentaciju eritrocita, normocitnu anemiju, trombocitozu, leukocitozu, hipoalbuminemiju, povišene vrijednosti alanin-aminotransferaze te leukocituriju. Najznačajnija komplikacija bolesti jest razvoj aneurizmi koronarnih arterija koje čine KB vodećim uzrokom stečenih srčanih bolesti u djece mlađe od pet godina. Liječenje Kawasakijeve bolesti temelji se na primjeni intravenskih imunoglobulina (IVIG) kao terapiji prve linije, dok se u bolesnika s nedovoljnim terapijskim odgovorom primjenjuju kortikosteroidi, infliksimab ili ciklosporin. Nakon postavljanja dijagnoze indicirano je uvođenje acetilsalicilne kiseline, koja se u akutnoj fazi primjenjuje u višoj dozi (100 mg/kg/dan) radi postizanja protuupalnog učinka, dok se nakon smirivanja akutne upalne faze nastavlja u nižoj dozi održavanja (3–5 mg/kg/dan) zbog antitrombocitnog i kardioprotektivnog učinka. (1) U ovom radu prikazujemo dijete s KB kompliciranom razvojem koronarnih aneurizmi, s posebnim naglaskom na kardiološku dijagnostičku obradu. Žensko dojenče, tada u dobi od osam mjeseci, inicijalno je zaprimljeno u drugu zdravstvenu ustanovu zbog perzistentne vrućice u trajanju od četiri dana, uz prisutnost tipičnih kliničkih obilježja KB. Petoga dana bolesti učinjen je ehokardiografski pregled pri kojem nisu utvrđene patološke promjene na koronarnim arterijama. Primijenjena je terapija intravenskim imunoglobulinima uz istodobno uvođenje acetilsalicilne kiseline, no bez zadovoljavajućeg kliničkog odgovora. Dva dana kasnije provedena je druga doza IVIG-a uz dodatak sistemske kortikosteroidne terapije i infliksimaba nakon čega je postignuto kliničko poboljšanje. Kontrolnim ehokardiografskim pregledom petnaestog dana od početka bolesti utvrđena je dilatacija desne koronarne arterije (RCA) promjera 3,5 mm (Z-vrijednost +5,96) uz razvoj sakularne aneurizme veličine 4,8 mm te proširenje glavne grane lijeve koronarne arterije (LMCA) na 3,5 mm i lijeve prednje silazne arterije (LAD) na 3 mm. Dva mjeseca od početka bolesti na kontrolnom ehokardiografskom pregledu i dalje su bile prisutne dilatirane koronarne arterije uz aneurizme zbog čega je uz ASK uvedena i antiagregacijska terapija klopidogrelom. U dobi od 16 mjeseci, osam mjeseci nakon početka bolesti, učinjena je invazivna kardiološka obrada koja je uključivala aortografiju i selektivnu koronarografiju. Koronarografijom je potvrđena dilatacija RCA uz sakularnu aneurizmu dimenzija 8,95 × 5,22 mm (Z-vrijednost +9,67) te dilatacija LMCA uz fuziformnu aneurizmu dimenzija 3,02 × 5,25 mm (Z-vrijednost +3,04). Sukladno važećim smjernicama, s obzirom na to da je najveći Z-vrijednost koronarnih aneurizmi iznosio između +5 i +10, nije postojala indikacija za uvođenje antikoagulantne terapije te je nastavljena dvojna terapija ASK-om i klopidogrelom. Na posljednjem kontrolnom pregledu u dobi od dvije godine ehokardiografski su i dalje prisutne dilatirane koronarne arterije uz aneurizme. S obzirom na procijenjeni omjer koristi i rizika, uključujući rizik od krvarenja povezan s dvojnom antiagregacijskom terapijom te potrebu za cijepljenjem protiv vodenih kozica, nastavljeno je liječenje monoterapijom klopidogrelom. Razvoj koronarnih aneurizmi predstavlja najznačajniju komplikaciju KB te može nastati unatoč pravodobno provedenom liječenju. Prikazani slučaj ističe važnost prepoznavanja KB, redovitog praćenja veličine koronarnih arterija te ulogu kateterizacije srca u procjeni aneurizmi i planiranju daljnjeg liječenja.
Zitieren
APA
Herceg, S., Krmek, N., Bitanga, S., Kniewald, H., & Katavić, M. (2026). Kada vaskulitis ostavi trag – prikaz razvoja koronarnih aneurizmi u Kawasakijevoj bolesti. Paediatria Croatica, 70(suppl 6), 43-44. https://doi.org/10.13112/pc.1437
Vancouver
Herceg S, Krmek N, Bitanga S, Kniewald H, Katavić M. Kada vaskulitis ostavi trag – prikaz razvoja koronarnih aneurizmi u Kawasakijevoj bolesti. Paediatria Croatica. 2026;70(suppl 6):43-44. doi:10.13112/pc.1437
BibTeX
@article{Herceg2026,
author = {Herceg, Stjepan and Krmek, Nikola and Bitanga, Suzana and Kniewald, Hrvoje and Katavić, Matej},
title = {Kada vaskulitis ostavi trag – prikaz razvoja koronarnih aneurizmi u Kawasakijevoj bolesti},
journal = {Paediatria Croatica},
year = {2026},
volume = {70},
number = {suppl 6},
pages = {43--44},
doi = {10.13112/pc.1437}
}
EUVIMED