EUVIMEDEUVIMED entdecken
Open Access · CC BY 4.0

Dermatitis herpetiformis u pedijatriji – iskustva Klinike za dječje bolesti Zagreb

Tena Matek Radovinović, Suzana Ožanić Bulić, Nives Pustišek, Iva Hojsak, Zrinjka Mišak

Paediatria Croatica · 14.11.2026 · 70 (suppl 6) · 45-45

DOI: 10.13112/pc.1447 ↗

Kurz gefasst

Fachartikel in der Zeitschrift Paediatria Croatica, online erschienen am 14.11.2026. Verfasst von Tena Matek Radovinović und 4 weiteren Autor:innen. Der Volltext ist frei zugänglich (Open Access, CC BY 4.0).

AbstractBibliografische AngabenZitierenVerwandte Studien

Abstract (Originalsprache)

Celijakija je kronična autoimuna bolest pri kojoj dolazi do imunološke reakcije nakon unosa glutena. Može uzrokovati različite simptome, uglavnom gastrointestinalne (najčešće bolove u trbuhu, proljev i opstipaciju), ali može zahvatiti i druge organske sustave (1). Dermatitis herpetiformis (DH) kožna je manifestacija celijakije koja se očituje papulovezikularnim osipom. Osip je simetričan, praćen svrbežom i najčešće zahvaća ekstenzorne površine tijela, poput laktova, koljena i glutealne regije. Sluznice su rijetko zahvaćene, ali se katkad mogu uočiti promjene na zubnoj caklini u obliku vodoravnih linija, manjih udubina ili promjene boje cakline (2). Najčešće se javlja u trećem i četvrtom desetljeću života, s učestalošću od 8,6 % među odraslim bolesnicima s celijakijom, dok je u pedijatrijskih bolesnika rjeđi (2,6 %). Nešto se češće javlja u muškaraca (3). Dijagnosticira se pozitivnim protutijelima klase imunoglobulina A (IgA) na tkivnu transglutaminazu u krvi, koja su nužna za postavljanje dijagnoze celijakije prema smjernicama Europskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu, te biopsijom zahvaćene kože: jedan uzorak uzima se s ruba lezije za patohistološku analizu, a drugi s perilezionalne zdrave kože za izravnu imunofluorescenciju kojom se potvrđuju granularni depoziti IgA u dermalnim papilama, patognomonični za DH. Važno je razlikovati DH od drugih kožnih bolesti praćenih svrbežom koje se često javljaju u dječjoj dobi, poput atopijskog dermatitisa, svraba ili papulozne urtikarije. U diferencijalnoj dijagnozi potrebno je razmotriti i autoimune bulozne kožne bolesti, poput linearne IgA dermatoze i buloznog pemfigoida, pri čemu izravna imunofluorescencija omogućuje postavljanje točne dijagnoze; te bolesti također mogu biti karakterizirane depozitima IgA u koži (2). Liječenje se temelji na doživotnoj bezglutenskoj prehrani, a katkad se, u slučaju jakog svrbeža ili zahvaćenosti velike površine kože, primjenjuje i dapson. Promjene cijele bez ožiljaka tijekom nekoliko mjeseci ili godina (prosječno dvije godine), iako mogu zaostati postupalne hiperpigmentacije ili hipopigmentacije kože. Važno je bolesnicima i njihovim obiteljima objasniti da peroralni unos čak i male količine glutena može potaknuti ponovnu pojavu kožnih promjena (2). U razdoblju od 2007. do 2025. godine u Klinici za dječje bolesti Zagreb dermatitis herpetiformis dijagnosticiran je u četrnaestero pedijatrijskih bolesnika (50 % djevojčica), što čini 3,1 % ukupnog broja djece s dijagnosticiranom celijakijom. Najmlađi bolesnik imao je nepunu treću godinu života (35 mjeseci), a najstariji 16 godina (199 mjeseci). Osim kožnih promjena, sedmero bolesnika (50 %) imalo je i bolove u trbuhu. Nitko nije imao drugih gastrointestinalnih tegoba. U jednog bolesnika (7 %) dijagnosticirana je anemija, a u jednog (7 %) Hashimotov tireoiditis. Jedan bolesnik imao je i bolove u zglobovima, a u jednog je opisana hipoplazija zubne cakline. Medijan trajanja kožnih promjena prije postavljanja dijagnoze bio je 10 mjeseci (najmanje 3, a najviše 60 mjeseci). Dijagnoza celijakije postavljena je prema smjernicama Europskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (1). Nakon postavljanja dijagnoze u svih bolesnika započeta je stroga bezglutenska prehrana uz redovito ambulantno praćenje. Medijan trajanja praćenja bio je 34 mjeseca (od 0 do 154 mjeseca). U jedanaestero bolesnika (78,6 %) došlo je do potpune regresije kožnih promjena; u jednog su se promjene poboljšavale nakon dvanaest mjeseci praćenja, a u posljednjeg dijagnosticiranog bolesnika bile su i dalje prisutne nakon osam mjeseci praćenja. Nijedan bolesnik dosad nije zahtijevao liječenje dapsonom. Jedan bolesnik (7 %) nije dolazio na preporučene kontrole te je izgubljen iz praćenja. Dermatitis herpetiformis rijetka je manifestacija celijakije u djece, no potrebno ga je uključiti u diferencijalnu dijagnozu perzistentnih kožnih promjena kako bi se dijagnoza postavila što ranije i započelo odgovarajuće liječenje bezglutenskom prehranom. Važan je multidisciplinarni pristup bolesniku i dobra suradnja pedijatrijskih gastroenterologa i dermatologa.

Zitieren

APA

Radovinović, T. M., Bulić, S. O., Pustišek, N., Hojsak, I., & Mišak, Z. (2026). Dermatitis herpetiformis u pedijatriji – iskustva Klinike za dječje bolesti Zagreb. Paediatria Croatica, 70(suppl 6), 45-45. https://doi.org/10.13112/pc.1447

Vancouver

Radovinović TM, Bulić SO, Pustišek N, Hojsak I, Mišak Z. Dermatitis herpetiformis u pedijatriji – iskustva Klinike za dječje bolesti Zagreb. Paediatria Croatica. 2026;70(suppl 6):45-45. doi:10.13112/pc.1447

BibTeX
@article{Radovinovi2026,
  author = {Radovinović, Tena Matek and Bulić, Suzana Ožanić and Pustišek, Nives and Hojsak, Iva and Mišak, Zrinjka},
  title = {Dermatitis herpetiformis u pedijatriji – iskustva Klinike za dječje bolesti Zagreb},
  journal = {Paediatria Croatica},
  year = {2026},
  volume = {70},
  number = {suppl 6},
  pages = {45--45},
  doi = {10.13112/pc.1447}
}
Kostenlos starten →