Neuromišićna reedukacija pokreta lica primjenom sEMG biofeedbacka u rehabilitaciji teške Bellove kljenuti

Vollständiger Abstract

Worum geht es in dieser Arbeit?

Uvod: Bellova kljenut akutna je idiopatska periferna neuropatija facijalnog živca kojauzrokuje poremećaj pokreta mimičke muskulature te može dovesti do značajnih funkcionalnih,estetskih i psihosocijalnih posljedica. U rehabilitaciji bolesnika s težim kliničkimoblicima sve se češće primjenjuju tehnike neuromišićne reedukacije, među kojima je ipovršinska elektromiografija uz biofeedback (sEMG biofeedback), iako su dokazi o njezinojučinkovitosti još uvijek ograničeni. Cilj ovog rada bio je prikazati primjenu sEMGbiofeedbacka u rehabilitaciji bolesnika s teškom Bellovom kljenuti te opisati kliničkitijek i funkcionalni ishod rehabilitacije.Prikaz slučaja: Prikazan je slučaj 82-godišnjeg bolesnika s teškom Bellovom kljenuti(House–Brackmann stupanj V), koja je perzistirala unatoč liječenju sistemskim kortikosteroidimai početnom ciklusu sEMG biofeedbacka. Zbog izostanka očekivanog oporavkanastavljen je individualizirani fizioterapijski program koji je uključivao sEMG biofeedback,edukaciju o zaštiti oka, kinesiotaping, samomasažu, primjenu toplih obloga tepostupno uvođenje kućnog programa vježbi pred ogledalom. Tijekom sedmomjesečnerehabilitacije provedeno je ukupno 70 tretmana sEMG biofeedbacka pod neposrednimnadzorom fizioterapeuta.Rezultati: Po završetku rehabilitacije postignut je oporavak do House–Brackmannovastupnja II, uz simetriju lica u mirovanju, potpuno zatvaranje oka, nestanak funkcionalnihpoteškoća pri žvakanju i govoru te blagu sinkineziju pri maksimalnom zatvaranju oka.Zaostao je izostanak spontanog treptanja pri umoru, s posljedičnim isušivanjem oka ipovremenim refleksnim suzenjem, zbog čega je prema preporuci oftalmologa u daljnjemtijeku liječenja moguće razmotriti ugradnju utega u gornju vjeđu.Zaključak: Prikazani slučaj upućuje na moguću korist individualiziranog fizioterapijskogprograma temeljenog na sEMG biofeedbacku, uz naglasak na selektivnu neuromišićnureedukaciju i selektivnu kontrolu mimičkih pokreta, u bolesnika s teškom Bellovomkljenuti i odgođenim oporavkom. Potrebna su daljnja prospektivna istraživanja radiutvrđivanja učinkovitosti ovakvog pristupa i razvoja standardiziranih rehabilitacijskihprotokola.