Proces evropskih integracija kao neposredna pokretačka snaga za reformu Ustava u Bosni i Hercegovini
Dijalog · 13.07.2026 · 31 (1) · 39-61
DOI: 10.5644/dijalog.2026.1.03 ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Dijalog, online erschienen am 13.07.2026. Verfasst von Lada Sadiković.
Abstract (Originalsprache)
Bosna i Hercegovina u kojoj se 1992–1995. dogodio tragični sukob u regionu, svoje novo ustavno uređenje dobila je u okviru Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (1995) kao Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine. U proteklih trideset godina Bosna i Hercegovina je svojevoljno postala članica Vijeća Evrope (2002), a otvorila je i uvjetne pristupne pregovore s Evropskom unijom (2023). U radu se prvo postavlja pitanje da li je Bosna i Hercegovina, uz veliko prisustvo međunarodne zajednice, uredila državu u skladu s Kopenhagenskim i Madridskim kriterijima, kao što su to uradile i sve druge evropske države? Drugo, pristupanjem Vijeću Evrope i potpisivanjem Evropske konvencije o ljudskim pravima, država BiH se svojevoljno u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (2002) obavezala da će svim licima pod jurisdikcijom države osigurati ljudska prava i slobode te se povinovati svim presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Trideset godina poslije i dalje je upitno da li je i u kojoj mjeri država izvršila preuzete obaveze? Treće, s obzirom na iznimno veliku ulogu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, što obuhvata visokog predstavnika međunarodne zajednice (Aneks 10 DMS), Vijeće za implementaciju mira, Odbor voditelja vodećih međunarodnih organizacija, višenacionalne snage za provedbu mira EUFOR Althea, Ured Vijeća Evrope, Delegaciju Evropske unije i specijalnoga predstavnika Evropske unije, krajnje je vrijeme da se preispita da li su navedene institucije iskoristile raspoložive instrumente i izvršile barem ono što je bilo u njihovoj moći kako bi se Bosna i Hercegovina osposobila kao funkcionalna država i preuzela odgovornost za izvršenje prihvaćenih obaveza? Četvrto, s obzirom na izrazito važnu ulogu Komisije za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija), koja nudi „pravo“ kao osnovnu garanciju za postizanje demokratskog uređenja i pomaže državama u tranziciji u dostizanju vladavine prava i zaštite ljudskih prava kao temeljnih evropskih vrijednosti, a brojnim je evropskim državama pomogla pri pisanju ustava, ostaje neodgovoreno da li je prijedlog Amandmana Venecijanske komisije o reformi Ustava Bosne i Hercegovine (2006), koji obuhvata reviziju ljudskih prava i sloboda, nadležnosti i odnose između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predsjedništva i Vijeća ministara, u proteklom vremenu razmotren u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine? Kao zaključak se nameće, prvo, jačanje državnih institucija kroz urgentnu ustavnu reformu, te drugo, neupitna saradnja i angažman svih gore pobrojanih institucija cjelokupne međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, kako bi Bosna i Hercegovina postala samoodrživa funkcionalna, moderna, demokratska, pravna, socijalna i ekonomska država koja će biti u stanju da izvrši sve svoje, kako regionalne, tako i međunarodne obaveze.
Zitieren
APA
Sadiković, L. (2026). Proces evropskih integracija kao neposredna pokretačka snaga za reformu Ustava u Bosni i Hercegovini. Dijalog, 31(1), 39-61. https://doi.org/10.5644/dijalog.2026.1.03
Vancouver
Sadiković L. Proces evropskih integracija kao neposredna pokretačka snaga za reformu Ustava u Bosni i Hercegovini. Dijalog. 2026;31(1):39-61. doi:10.5644/dijalog.2026.1.03
BibTeX
@article{Sadikovi2026,
author = {Sadiković, Lada},
title = {Proces evropskih integracija kao neposredna pokretačka snaga za reformu Ustava u Bosni i Hercegovini},
journal = {Dijalog},
year = {2026},
volume = {31},
number = {1},
pages = {39--61},
doi = {10.5644/dijalog.2026.1.03}
}
EUVIMED