KLINIČKI PRISTUP OBOLELIMA OD SKELETNIH DISPLAZIJA NAMENJEN PEDIJATRIMA
Preventive Paediatrics · 18.04.2026 · 009-013
DOI: 10.46793/pp260209003m ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Preventive Paediatrics, online erschienen am 18.04.2026. Verfasst von Marija Mijović und 6 weiteren Autor:innen.
Abstract (Originalsprache)
Uvod: Skeletne displazije obuhvataju heterogenu grupu oboljenja povezanih sa abnormalnostima skeletnog sistema. Većina skeletnih displazija je genetički determinisana. Sveobuhvatna klasifikacija skeletnih displazija podleže periodičnoj reviziji. Fenotipska prezentacija skeletnih displazija je vrlo varijabilna u zavisnosti od uključenih gena i mehanizama ispoljavanja njihove disfunkcije. Postavljanje dijagnoze je često izazovno jer mnoge skeletne displazije mogu imati sličan ili preklapajući fenotip. Cilj rada je definisanje praktičnih smernica u kliničkom radu sa decom obolelom od skeletne displazije. Želimo da pedijatre upoznamo sa fiziologijom razvoja skeleta i klasifikacijom skleletnih displazija, nakon čega sledi praktičan pristup u dijagnostici, lečenju i praćenju dece sa skeletnim displazijama. Metode rada: Ovo je pregledni rad za čiju su izradu korišćeni podaci dobijeni pretragom literature i rezultati naše retrospektivne kohortne studije koja je uključila 168 pacijenata sa sumnjom na skeletnu displaziju. Rezultati: Postavljanje dijagnoze skeletne displazije zahteva detaljnu kliničku, često radiološku, a nekada i laboratorijsku procenu. Genetičko testiranje bazirano na sekvenciranju naredne generacije odnosno genotipizacija predstavlja potvrdni alat za postavljanje precizne dijagnoze u mnogim slučajevima. Mnoge skeletne displazije zahtevaju precizan tretman kroz multidisciplinarni pristup i procenu povezanih komplikacija. Uloga pedijatara, na svim nivoima zdravstvene zaštite, je važna od prepoznavanja sumnje na postojanje skeletne displazije preko upućivanja na odgovarajuću dijagnostiku do praćenja ove dece uz prepoznavanje njihovih specifičnih potreba. Krajnji cilj je obezbeđivanje što boljeg kvaliteta života obolelima. Zaključak: Praktične smernice namenjene pedijatrima koji se u svom radu susreću sa decom obolelom od skeletnih displazija mogu umnogome olakšati njihov rad kroz prilagođen pristup ovim pacijentima.
Zitieren
APA
Mijović, M., Čuturilo, G., Stojanović, J. R., Miletić, A., Bosankić, B., Dedović, M., & Branković, M. (2026). KLINIČKI PRISTUP OBOLELIMA OD SKELETNIH DISPLAZIJA NAMENJEN PEDIJATRIMA. Preventive Paediatrics, 009-013. https://doi.org/10.46793/pp260209003m
Vancouver
Mijović M, Čuturilo G, Stojanović JR, Miletić A, Bosankić B, Dedović M, et al. KLINIČKI PRISTUP OBOLELIMA OD SKELETNIH DISPLAZIJA NAMENJEN PEDIJATRIMA. Preventive Paediatrics. 2026:009-013. doi:10.46793/pp260209003m
BibTeX
@article{Mijovi2026,
author = {Mijović, Marija and Čuturilo, Goran and Stojanović, Jelena Ruml and Miletić, Aleksandra and Bosankić, Brankica and Dedović, Maja and Branković, Marija},
title = {KLINIČKI PRISTUP OBOLELIMA OD SKELETNIH DISPLAZIJA NAMENJEN PEDIJATRIMA},
journal = {Preventive Paediatrics},
year = {2026},
pages = {009--013},
doi = {10.46793/pp260209003m}
}
EUVIMED