OBILJEŽJA VRŠNJAČKE INTERAKCIJE I ISKUSTVO VRŠNJAČKOG NASILJA KOD DJECE I MLADIH S ADHD-OM
Annual of Social Work · 2015
DOI: 10.3935/ljsr.v21i2.24 ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Annual of Social Work, 2015. Verfasst von Anamarija Žic Ralić und 1 weiteren Autor:innen. Die Arbeit wurde bisher 1-mal zitiert (Crossref).
Abstract (Originalsprache)
I ISKUSTVO VRŠNJAČKOG NASILJA KOD DJECE I MLADIH S ADHD-OM SAŽEtAK Vršnjačke interakcije djece s ADHD-om učestalo su opterećene neuspjehom koji se ogleda u slaboj prihvaćenosti ove djece od strane vršnjaka, malom broju prijatelja, niskoj kvaliteti ostvarenih prijateljstava i većoj učestalosti sudjelovanja u vršnjačkom nasilju. U cilju boljeg razumijevanja socijalne interakcije ove populacije u radu su prikazane suvremene spoznaje o obilježjima ponašanja djece i mladih s ADHD-om koje uključuju ometajuća/neprimjerena socijalna ponašanja, obilježja komunikacije, sociokognitivne poteškoće i poteškoće rješavanja socijalnih problema, te poteškoće emocionalne regulacije. Nedavne spoznaje o prediktorima vršnjačkog prihvaćanja djece s ADHD-om otvaraju nove mogućnosti djelovanja. Posebna pažnja posvećena je problematici vršnjačkog nasilja. Prikazane su suvremene spoznaje iz konteksta tipične djece i mladih, djece i mladih s teškoćama u razvoju i s ADHD poremećajem.Postoji niz slabosti koje su zajedničke svoj djeci s ADHD-om, a koje negativno utječu na njihove interakcije s vršnjacima i na njihovu socijalnu prihvaćenost (Rief, 1998.;Barkley, 2000.;Bartolac, 2013.).Obilježja ponašanja djece s ADHD poremećajem kao što su impulzivnost, nedostatak interpersonalne empatije, osjetljivosti na potrebe, emocije i gledišta drugih i usmjerenost trenutnomu zadovoljenju svojih potreba te smanjena tolerancija na frustraciju, stavljaju djecu s ADHD-om u povećani rizik za pojavu problema u socio-emocionalnom funkcioniranju, a time i poteškoća u odnosu s vršnjacima (Wåhlstedt, thorell i Bohlin, 2008.; taylor i sur., 2010.; Cordier i sur., 2010.).Djeca i mladi s ADHD poremećajem više su nego tipični vršnjaci skloni neprimjernom i impulzivnom ponašanju (Mrug, Hoza i Gerdes, 2001.), a takva ponašanja češća su u nestrukturiranim i nesuperviziranim situacijama kakva je igra (Cordier i sur., 2010.).Socijalne vještine i kompetencije koje igraju značajnu ulogu u socijalnim interakcijama djece i mladih s ADHD-om Garden i Gerdes (2013.)grupiraju u tri široka područja: ometajuća/neprimjerena socijalna ponašanja; sociokognitivne poteškoće i poteškoće rješavanja socijalnih problema te poteškoće emocionalne regulacije.Ometajuća i neprimjerena socijalna ponašanja djece s ADHD-om obuhvaćaju, primjerice, impulzivnost, nametljivost i nasilnost, te nedostatne socijalne vještine kao što su dijeljenje, suradnja i izmjenjivanje (Garden i Gerdes, 2013.).S tim u vezi, Barkley (2000.)opisuje ponašanja koja mogu doprinijeti spomenutom riziku socijalnog neuspjeha.Vezano uz usmjerenost trenutnom zadovoljenju svojih potreba i nedovoljnom uvažavanju potreba drugih, Barkley (2000.)ističe kako djeca s ADHD-om imaju tendenciju slabije vrednovati one socijalne vještine, koje uglavnom nemaju izravnu korist za dijete, kao što su dijeljenje, suradnja, međusobno smjenjivanje, održavanje obećanja te izražavanje interesa za drugu osobu.Često ne opažaju verbalne i neverbalne ili vizualne znakove vršnjaka, te imaju poteškoća u kontroliranju okolinske buke, kao i vlastitih emocija koje interferiraju s aktivnosti u koju su uključena (Rief, 1998.), što u interakciji s vršnjacima može dovesti do nesporazuma i frustracija koje će utjecati na daljnju zajedničku aktivnost.Poteškoće u komunikacijskom aspektu kod djece s ADHD-om vidljive su u ignoriranju verbalnih poticaja, slabim vještinama slušanja, nametljivosti u komunikaciji, nesmjenjivanju govorenja u razgovoru, poteškoćama u prilagodbi verbalnoga ponašanja promjenama koje nastaju komunikacijom (Dumas, 1998.;Rief, 1998.).Uz to, s obzirom da nedovoljno obraćaju pažnju na posljedice, često ne vide da njihova sebičnost i usredotočenost samo na sebe rezultira gubljenjem prijatelja.Koncept izgradnje bliskih odnosa temeljenih na uzajamnoj razmjeni naklonosti i interesa kroz dulje vrijeme, brojnoj djeci s ADHD poremećajem nije blizak (Barkley, 2000.;Heiman, 2005.). to se odražava na kvalitetu prijateljstva djece s ADHD-om koja nije bila u fokusu većeg broja istraživanja, ali dostupni podaci koje navode Žic
Zitieren
APA
Ralić, A. Ž., & Šifner, A. (2015). OBILJEŽJA VRŠNJAČKE INTERAKCIJE I ISKUSTVO VRŠNJAČKOG NASILJA KOD DJECE I MLADIH S ADHD-OM. Annual of Social Work. https://doi.org/10.3935/ljsr.v21i2.24
Vancouver
Ralić AŽ, Šifner A. OBILJEŽJA VRŠNJAČKE INTERAKCIJE I ISKUSTVO VRŠNJAČKOG NASILJA KOD DJECE I MLADIH S ADHD-OM. Annual of Social Work. 2015. doi:10.3935/ljsr.v21i2.24
BibTeX
@article{Rali2015,
author = {Ralić, Anamarija Žic and Šifner, Ana},
title = {OBILJEŽJA VRŠNJAČKE INTERAKCIJE I ISKUSTVO VRŠNJAČKOG NASILJA KOD DJECE I MLADIH S ADHD-OM},
journal = {Annual of Social Work},
year = {2015},
doi = {10.3935/ljsr.v21i2.24}
}
EUVIMED