Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Fluminensia, 2017. Verfasst von Andrea Milanko. Die Arbeit wurde bisher 1-mal zitiert (Crossref).
Abstract (Originalsprache)
Cilj je rada uputiti na jezične i figuralne mogućnosti koje je iskoristio Ivan Slamnig u pisanju pjesama, s posebnim osvrtom na manipulacije lirskim subjektom. Umjesto da se lirski subjekt proglašava maskom pjesnika Slamniga, kakvim jedinstvenim fikcionalnim humanoidnim govornikom koji u sebi objedinjuje sve manifestacije lirskog subjekta ili pak kodiranim lirskim govorim o izvanjezičnoj (autorovoj, političkoj, kulturnoj itd.) zbilji, ta se analitička kategorija promatra kao figura, učinak jezika. Na podlozi duge lirske tradicije iskazivanja iz pozicije ja, Slamnigovi razni tipovi lirskoga govora i/ili gledanja izazivaju humorističan učinak, potvrđujući takvim „upadom” u pravilan niz Slamnigovih pjesničkih prethodnika da je sâmi niz poredak s pukotinama. Potonja se tvrdnja oslanja na psihoanalitičku argumentaciju Alenke Zupančič, dok teza o dezintegraciji iskazivačkog jastva kod Slamniga ima dva argumentacijska uporišta: s jedne strane, citatna teorija performativa Judith Butler naglasak stavlja na ponovljivost i kontingenciju svakoga govornog čina; s druge strane, polifonijska teorija iskazivanja Oswalda Ducrota luči empirijskog autora, govornika i iskazivača, sugerirajući da je svakom jezičnom iskazu imanentna polifonija.
Zitieren
APA
Milanko, A. (2017). Car je gol. Fluminensia. https://doi.org/10.31820/f.29.1.3
Vancouver
Milanko A. Car je gol. Fluminensia. 2017. doi:10.31820/f.29.1.3
BibTeX
@article{Milanko2017,
author = {Milanko, Andrea},
title = {Car je gol},
journal = {Fluminensia},
year = {2017},
doi = {10.31820/f.29.1.3}
}
EUVIMED