Film kao ljekovita metafora u logoterapijskoj praksi
Nova prisutnost · 2016
DOI: 10.31192/np.14.2.6 ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Nova prisutnost, 2016. Verfasst von Irena Sever Globan und 1 weiteren Autor:innen.
Abstract (Originalsprache)
Kako bi pomogao sebi ili drugome i poboljšao kvalitetu života, čovjek se koristi raznim tehnikama i sredstvima. U ovom članku polazi se od pretpostavke da su priče i vizualne metafore ljekovita sredstva za dušu ukoliko su iskrene, poticajne, utješne, nadahnjujuće, te na taj način mogu pomoći čovjeku u prevladavanju raznih psihičkih i egzistencijalnih tegoba. Posebni se naglasak stavlja na ljekovitost filmskih priča i filmoterapiju koja se sve češće koristi kao pomoćna tehnika u raznim psihoterapijskim pravcima, a nastavak je prakse biblioterapije koja se koristi i unutar logoterapije. Ta grana psihoterapije, koju je utemeljio Viktor Frankl, pokušava dati odgovor na pitanje egzistencijalne praznine koja sve češće tišti suvremenog čovjeka, a koja nastaje zbog nemogućnosti otkrivanja smisla. U članku se pokušava odgovoriti na pitanje kako filmske priče, koje se i same često vrte oko egzistencijalnih pitanja smisla (tko sam, odakle dolazim i kamo idem), mogu biti ljekovite ljudima koji se bore s pitanjem osmišljavanja vlastitog života te problemima patnje, slobode i odgovornosti, te koje filmove preporučiti klijentima u logoterapijskoj praksi (ali i ostalim psihoterapijskim pravcima).
Zitieren
APA
Globan, I. S., & Bošnjaković, J. (2016). Film kao ljekovita metafora u logoterapijskoj praksi. Nova prisutnost. https://doi.org/10.31192/np.14.2.6
Vancouver
Globan IS, Bošnjaković J. Film kao ljekovita metafora u logoterapijskoj praksi. Nova prisutnost. 2016. doi:10.31192/np.14.2.6
BibTeX
@article{Globan2016,
author = {Globan, Irena Sever and Bošnjaković, Josip},
title = {Film kao ljekovita metafora u logoterapijskoj praksi},
journal = {Nova prisutnost},
year = {2016},
doi = {10.31192/np.14.2.6}
}
EUVIMED