Uzroci, posljedice i praćenje intrakranijalne hipertenzije
Respiratio · 2017
DOI: 10.26601/rsp.aprs.17.11 ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Respiratio, 2017. Verfasst von Vesna Ivanišević und 4 weiteren Autor:innen. Die Arbeit wurde bisher 1-mal zitiert (Crossref).
Abstract (Originalsprache)
Sažetak: Intrakranijalna hipertenzija je najčešći patofiziološki mehanizam u neuropatologiji.Međutim, činjenica da ne postoji opšta zakonitost između skoka intrakranijalnog pritiska i nastanka neurološkog oštećenja čini ovaj patofiziološki entitet uvijek aktuelnim.Odnos između morfoloških endokranijalnih patoloških entiteta sa CT verifikacijom, kao uzroka intrakranijalne hipertenzije koje smo istražili na kliničkom materijalu slaže se s podacima iz literature, uz to da su se nominalne vrijednosti u pogledu zastupljenosti intrakranijalnih ekspanzivnih procesa tumorske etiologije približile intrakranijalnim patološkim entitetima traumatske etiologije.Značaj kliničkog, neinvazivnog i invazivnog praćenja intrakranijalne hipertenzije je pomoć u prepoznavanju momenta nakon koga promjene uzrokovane negativnim djelovanjem intrakranijalne hipertenzije postaju ireverzibilne.Ključne riječi: intrakranijalna hipertenzija, Monro-Kelijeva doktrina, neurološko oštećenje. UVODPod intrakranijalnim pritiskom podrazumijeva se pritisak unutar lobanje, u samom moždanom tkivu i cerebrospinalnom likvoru.Njegove normalne vrijednosti u ležećem položaju i mirovanju su između 7 i 15 mm Hg, dok u stojećem položaju on postaje negativan i iznosi prosječno -10 mmHg [1].Izraženo u procentima intrakranijalni prostor kod odraslih osoba sastoji se od 87% moždanog tkiva, 9% cerebrospinalnog likvora i 4 % krvi [2].Radi lakšeg teoretskog razmatranja patofizioloških mehanizama intrakranijalne hipertenzije, prema Monro-Kelijevoj doktrini intrakranijalni prostor je podijeljen u četiri odjeljka: ekstracelularni prostor, intracelularni prostor, cerebrospinalni likvor i krv.Kod aproksimativnih 1500 ml zapremine intrakranijalnog prostora, 1100 ml je zapremiina intracerebralnog prostora, 200 ml je zapremina ekstracerebralnog prostora, 140 ml zapremina cerebrospinalnog likvora i 60 ml zapremina krvi.Prema Monro-Kelijevoj doktrini povećanje zapremine u jednom od odjeljaka praćeno je recipročnom promjenom u nekom drugom odjeljku.Oštećenje mozga bilo koje etiologije dovodi do pojave intrakranijalne hipertenzije, koja je prema visini intrakranijalnog pritiska podijeljena u tri grupe i terminološki označena kao
Zitieren
APA
Ivanišević, V., Miškić, M., Kovačević, P., Momčićević, D., & Dragić, S. (2017). Uzroci, posljedice i praćenje intrakranijalne hipertenzije. Respiratio. https://doi.org/10.26601/rsp.aprs.17.11
Vancouver
Ivanišević V, Miškić M, Kovačević P, Momčićević D, Dragić S. Uzroci, posljedice i praćenje intrakranijalne hipertenzije. Respiratio. 2017. doi:10.26601/rsp.aprs.17.11
BibTeX
@article{Ivanievi2017,
author = {Ivanišević, Vesna and Miškić, Mišo and Kovačević, Peđa and Momčićević, Danica and Dragić, Saša},
title = {Uzroci, posljedice i praćenje intrakranijalne hipertenzije},
journal = {Respiratio},
year = {2017},
doi = {10.26601/rsp.aprs.17.11}
}
EUVIMED