EUVIMEDEUVIMED entdecken
Crossref

RIZICI „DIGITALNOG” DJETINJSTVA: SHARENTING U PRAKSI REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE HRVATSKE

Anđelija Tasić

Dijete i obitelj u suvremenom društvu · 23.06.2026 · 3 (1) · 79-101

DOI: 10.25234/dosd/41302 ↗

Kurz gefasst

Fachartikel in der Zeitschrift Dijete i obitelj u suvremenom društvu, online erschienen am 23.06.2026. Verfasst von Anđelija Tasić. Die Arbeit nennt 20 Literaturangaben.

AbstractBibliografische AngabenZitierenVerwandte Studien

Abstract (Originalsprache)

Rastuća digitalna prisutnost djece predstavlja značajan rizik za njihovu privatnost, identitet i dugoročnu dobrobit. Prijetnje s kojima se djeca suočavaju na internetu brojne su i uključuju tehnologije prepoznavanja lica, deepfake sadržaje i neovlašteno dijeljenje osobnog sadržaja. Međutim, osim navedenih opasnosti, koje pretežno dolaze od trećih osoba, posebna opasnost „vreba“ i iz najbližeg djetetova okruženja. Stoga je naglasak u radu stavljen na praksu sharentinga – u kojoj roditelji dijele fotografije i informacije o svojoj djeci na društvenim mrežama. Vođena tim primjerom, djeca i sama dijele osjetljive materijale koji su im povjereni, često bez pristanka ili svijesti o mogućim posljedicama. Zlouporaba fotografija – bilo da ih dijele roditelji, sama djeca ili su „procurile“ kroz interakcije s vršnjacima – može dovesti do trajne psihološke štete, iskorištavanja i ucjene. Djeca, kao posebno ranjivi digitalni građani, stoga zahtijevaju viši standard zaštite prema međunarodnom pravu. Ovaj rad razmatra ključne pravne instrumente, uključujući Konvenciju UN-a o pravima djeteta, koja naglašava pravo djeteta na privatnost, Opću uredbu o zaštiti podataka, koja uvodi posebne mjere zaštite pri obradi podataka o djeci unutar Europske unije, kao i relevantne propise Republike Srbije i Republike Hrvatske. Jednako važno, rad analizira i ograničenu sudsku i institucionalnu praksu kad je riječ o povredi privatnosti djece počinjenih elektroničkim putem u navedenim državama. Ova analiza nastoji odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri postoji odgovornost države, roditelja i drugih subjekata u zaštiti djece u digitalnom svijetu. Rad polazi od hipoteze da pravni sustavi Republike Srbije i Republike Hrvatske i dalje ne prepoznaju sharenting kao autonomni oblik povrede prava djeteta na privatnost, zbog čega sudska i institucionalna zaštita ostaje fragmentirana i nedovoljno razvijena. U radu je primijenjena normativna i komparativna metoda, uz empirijsku analizu dostupne sudske i institucionalne prakse. Rezultati istraživanja pokazuju da se zaštita djece u predmetima sharentinga ostvaruje posredno, kroz postojeće institute obiteljskog, prekršajnog i medijskog prava, bez jedinstvenog pravnog pristupa ovom fenomenu.

Zitieren

APA

Tasić, A. (2026). RIZICI „DIGITALNOG” DJETINJSTVA: SHARENTING U PRAKSI REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE HRVATSKE. Dijete i obitelj u suvremenom društvu, 3(1), 79-101. https://doi.org/10.25234/dosd/41302

Vancouver

Tasić A. RIZICI „DIGITALNOG” DJETINJSTVA: SHARENTING U PRAKSI REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE HRVATSKE. Dijete i obitelj u suvremenom društvu. 2026;3(1):79-101. doi:10.25234/dosd/41302

BibTeX
@article{Tasi2026,
  author = {Tasić, Anđelija},
  title = {RIZICI „DIGITALNOG” DJETINJSTVA: SHARENTING U PRAKSI REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE HRVATSKE},
  journal = {Dijete i obitelj u suvremenom društvu},
  year = {2026},
  volume = {3},
  number = {1},
  pages = {79--101},
  doi = {10.25234/dosd/41302}
}
Kostenlos starten →