Povijesni diskurs stručnog usavršavanja i trajne izobrazbe nastavnika
Metodički ogledi · 2020
DOI: 10.21464/mo.27.1.9 ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Metodički ogledi, 2020. Verfasst von Mirko Lukaš.
Abstract (Originalsprache)
Usporednom analizom odabranih povijesnih i suvremenih pedagoških dokumenata stručno usavršavanje se prepoznaje kao trajna i neodvojiva komponenta nastavničke profesije. Trajno usavršavanje odgojnoobrazovnih djelatnika nepravedno se pripisuje tek vremenu paradigme cjeloživotnog obrazovanja. Pedagoški teoretičari nastavničkoj profesiji od njezinih početaka i pokušaja zakonske regulative te njezina društvenog etabliranja propisuju trajnu potrebu stručnog usavršavanja u svrhu profesionalnog razvitka i karijernog napredovanja, kao i obvezu neprestanog učenja. Već u prvom zakonskom dokumentu iz 1874. godine propisano je individualno i produžno obrazovanje svih učitelja. Time stručno usavršavanje postaje ključna sastavnica učiteljske profesije, a kasnije i svih odgojno obrazovnih djelatnika. Analizom povijesnih dokumenata utvrđena je sto pedeset godišnja zakonska i propisima regulirana trajna obveza stručnog usavršavanja nastavnika koja u praksi često nije ostvarena. Nakon dosegnute sveučilišne razine inicijalnog obrazovanja svih nastavnika i učitelja, potrebno je stvoriti uvjete za njihovo sustavno i učinkovito stručno usavršavanje.
Zitieren
APA
Lukaš, M. (2020). Povijesni diskurs stručnog usavršavanja i trajne izobrazbe nastavnika. Metodički ogledi. https://doi.org/10.21464/mo.27.1.9
Vancouver
Lukaš M. Povijesni diskurs stručnog usavršavanja i trajne izobrazbe nastavnika. Metodički ogledi. 2020. doi:10.21464/mo.27.1.9
BibTeX
@article{Luka2020,
author = {Lukaš, Mirko},
title = {Povijesni diskurs stručnog usavršavanja i trajne izobrazbe nastavnika},
journal = {Metodički ogledi},
year = {2020},
doi = {10.21464/mo.27.1.9}
}
EUVIMED