Metafore i personifikacije u O qui perpetua
Filozofska istraživanja · 30.12.2025 · 45 (4) · 585-598
DOI: 10.21464/fi45401 ↗Kurz gefasst
Fachartikel in der Zeitschrift Filozofska istraživanja, online erschienen am 03.04.2026. Verfasst von Martina Matosović Pongrac.
Abstract (Originalsprache)
Rad donosi hermeneutičku analizu pjesme O qui perpetua iz Boetijeve Utjehe filozofije, usmjerenu na ispitivanje povezanosti estetskoga, filozofskog i teološkog izraza. Pjesma se tumači kao kontemplativna molitva koja spaja filozofsku spoznaju i duhovno traženje, pri čemu stilska sredstva nose ontološki i gnoseološki sadržaj. Premda molitva sadrži motive srodne neoplatoničkoj teurgiji, Boetijevo djelo ostaje u kršćanskoj kontemplativnoj tradiciji, gdje je spoznaja dar milosti, a ne rezultat tehnike. Molitva ovdje nije ritual, nego težnja razuma i duše prema transcendentnom. Boetijeva poetika time nadilazi estetski okvir i ostvaruje sintezu filozofije, teologije i lirske introspekcije, stvarajući prostor u kojem estetski govor postaje sredstvo kontemplacije i uvida u božanski Logos.
Zitieren
APA
Pongrac, M. M. (2025). Metafore i personifikacije u O qui perpetua. Filozofska istraživanja, 45(4), 585-598. https://doi.org/10.21464/fi45401
Vancouver
Pongrac MM. Metafore i personifikacije u O qui perpetua. Filozofska istraživanja. 2025;45(4):585-598. doi:10.21464/fi45401
BibTeX
@article{Pongrac2025,
author = {Pongrac, Martina Matosović},
title = {Metafore i personifikacije u O qui perpetua},
journal = {Filozofska istraživanja},
year = {2025},
volume = {45},
number = {4},
pages = {585--598},
doi = {10.21464/fi45401}
}
EUVIMED