EUVIMEDEUVIMED entdecken
Open Access · CC BY 4.0

Genetika bez kočnica: današnje mogućnosti, indikacije i ograničenja

Sanda Huljev Frković, Marija Vidaković

Paediatria Croatica · 14.11.2026 · 70 (suppl 6) · 33-34

DOI: 10.13112/pc.1459 ↗

Kurz gefasst

Fachartikel in der Zeitschrift Paediatria Croatica, online erschienen am 14.11.2026. Verfasst von Sanda Huljev Frković und 1 weiteren Autor:innen. Der Volltext ist frei zugänglich (Open Access, CC BY 4.0).

AbstractBibliografische AngabenZitierenVerwandte Studien

Abstract (Originalsprache)

U vrlo kratkom razdoblju, zahvaljujući novim spoznajama, dostupnoj tehnologiji i sve nižim troškovima, svjedoci smo iznimnog prodora genetske dijagnostike u svakodnevnu kliničku praksu. Napredak tehnologija sekvenciranja, osobito sekvenciranja sljedeće generacije (NGS, engl. next-generation sequencing), učinio je donedavno istraživačka dostignuća lako dostupnim dijagnostičkim alatom. Suvremene genetske i genomske metode omogućuju analizu kromosoma, DNA, RNA te epigenetskih modifikacija radi otkrivanja promjena povezanih s bolešću. Otkrivanje genetskog uzroka bolesti može omogućiti preciznije praćenje i liječenje, uz izbjegavanje nepotrebnih pretraga i smanjenje dijagnostičke neizvjesnosti. Također, točna dijagnoza omogućuje precizno genetsko savjetovanje, pružanje informacija o reproduktivnim mogućnostima te uključivanje pacijenata i njihovih liječnika u svjetske mreže podrške za rijetke bolesti. Nove tehnologije testiranja pridonose našim spoznajama o bolestima, omogućujući uvid u nove aspekte „starih” bolesti, a nerijetko upoznajemo i sasvim nova genetski uvjetovana klinička stanja. Teško je reći što nam sve donosi budućnost genetike, ali zasigurno velikim dijelom leži u personaliziranoj medicini, ciljanim terapijskim mogućnostima te spoznaji o važnosti interakcije između gena, proteina i okoliša. Ipak, sve veća dostupnost genetske dijagnostike ima i svoju drugu, ne uvijek pozitivnu stranu. Stvarna je opasnost da se sofisticirane genetske dijagnostičke metode počnu primjenjivati bez pažljivog i promišljenog odabira. Nijedna dijagnostička metoda ne bi trebala zamijeniti temeljitu anamnezu i klinički pregled. Neracionalna primjena genetskog testiranja nosi stvarne rizike. Opsežnije testiranje, bez odgovarajuće kliničke indikacije, može povećati broj nalaza varijanti nejasnog značenja (VUS, engl. variant of uncertain significance), koji opterećuju i pacijenta i kliničara te mogu potaknuti izvođenje nepotrebnih dodatnih pretraga ili dovesti do pogrešne kliničke odluke. Ograničeni resursi zdravstvenog sustava troše se neučinkovito ako se skupe sveobuhvatne analize naručuju ondje gdje bi ciljani i jeftiniji test bio dijagnostički prikladniji. Također, prije svakog genetskog testiranja ne bismo smjeli izostaviti informirani pristanak, uz pojašnjenje mogućih rezultata, koristi, ograničenja, mogućnosti slučajnih ili sekundarnih nalaza, kao i negativnog rezultata testiranja, pacijentu ili skrbniku. Velik broj genetskih stanja ima nepotpunu penetrantnost i varijabilnu ekspresivnost; pronalazak varijante u genu za koju imamo dokaze da je uzročna ne znači uvijek da će netko oboljeti ili imati tešku kliničku sliku bolesti. Sve navedeno sugerira da bi genetsko testiranje trebali indicirati i tumačiti kliničari sa znanjem genetike, u idealnim uvjetima klinički genetičari, kako bi se osigurali pravilan odabir testa, odgovarajuća indikacija, ispravna interpretacija nalaza i praćenje pacijenta. Brz razvoj istraživanja u genetici donosi i dvojbe na području etike i privatnosti. Prenatalna dijagnostika uvijek predstavlja izvor važnih etičkih dvojbi, osobito danas, kada su moguća opsežna genetska testiranja. Presimptomatska testiranja i moguća zlouporaba genetskih informacija mogu dovesti do diskriminacije u područjima kao što su osiguranje, zdravstvena skrb i zapošljavanje, gdje bi pojedinci mogli biti nepravedno tretirani na temelju genetske predispozicije. Osim toga, dostupnost genetskih podataka otvara pitanja o pristanku i vlasništvu nad podatcima. Genomski probir novorođenčadi vrlo je aktualna etička dvojba i predmet intenzivnih rasprava u suvremenoj medicini. Razumijevanje mogućnosti i ograničenja suvremenih metoda ključno je za odabir optimalne dijagnostike, uz nužnu suradnju s kliničkim i laboratorijskim genetičarima. Pritom napredak tehnologije ne smije voditi u nekritičnu, „automatsku” primjenu testova: prava vrijednost genetike ne mjeri se opsegom onoga što možemo, nego mudrošću s kojom biramo pravi test za pravog pacijenta u pravom trenutku. Na pragu su, a u svijetu se dijelom već koriste, nove dijagnostičke metode poput optičkog mapiranja genoma, sekvenciranja dugih očitanja i epigenetskog profiliranja. Taj će napredak neminovno povećati udio uspješno dijagnosticiranih pacijenata, ali nužno je zadržati racionalan klinički pristup na dobrobit svih dionika zdravstvenog sustava.

Zitieren

APA

Frković, S. H., & Vidaković, M. (2026). Genetika bez kočnica: današnje mogućnosti, indikacije i ograničenja. Paediatria Croatica, 70(suppl 6), 33-34. https://doi.org/10.13112/pc.1459

Vancouver

Frković SH, Vidaković M. Genetika bez kočnica: današnje mogućnosti, indikacije i ograničenja. Paediatria Croatica. 2026;70(suppl 6):33-34. doi:10.13112/pc.1459

BibTeX
@article{Frkovi2026,
  author = {Frković, Sanda Huljev and Vidaković, Marija},
  title = {Genetika bez kočnica: današnje mogućnosti, indikacije i ograničenja},
  journal = {Paediatria Croatica},
  year = {2026},
  volume = {70},
  number = {suppl 6},
  pages = {33--34},
  doi = {10.13112/pc.1459}
}
Kostenlos starten →